Preuzimanje noćnog kluba 'Tribu' bio nam je povod za priču o 'kraljevima' koji određuju ritam splitskog noćnog života. Počeli smo od Ante Žonija Maksana iz Pakoštana, novog prvog čovjeka spomenutog kluba, medijski najeksponiranijeg zbog bliskog prijateljstva s odbjeglim pa uhićenim generalom Antom Gotovinom.— Trenutno tražim prostore za nove klubove, ponajprije na obali, i to u Istri i Dubrovniku. Inače, renovirani 'Tribu' otvara se 22. veljače, kada će zajedno, prvi put nakon deset godina, pjevati Mladen Grdović i Bepo Matešić — otkriva nam Maksan.
Posao s Badiolijem
Zapovjednik Interventne postrojbe 112. brigade nakon rata kreće u nezaustavljivo osvajanje tržišnog teritorija, pa tako s Giacomom Badiolijem, sinom vlasnice "Moschina" Alberte Ferretti, osniva tvrtku "Badioli i Maksan" koja je s vremenom prerasla u najveće uzgajalište riba u Hrvatskoj.
U biografiji mu, među ostalim, stoji kako je obnašao dužnost načelnika općine Pakoštane, ali politika je za njega, tvrdi Maksan, sada gotova priča.
Splitski klub nije prvi u njegovu ugostiteljskom nizu. Svojedobno je vodio turističko naselje "Kozarica" u Pakoštanima, vlasnik je luksuznog "Soda bara", a sljedeće će godine u istome mjestu otvoriti hotel s četiri zvjezdice. Uza sve te projekte, jedan je od vodećih ljudi izraelske akademije za obuku bodyguarda za zaštitu osoba i imovine — ISA Izrael.
Na pitanje hoćemo li i u "Tribua" slušati Olju Karleušu, tragom kuloarskih priča kako će u spinutskoj uvali gostovati cajke, odgovara nam s čuđenjem.
— Koju Kolju? — pita Žoni te nas upućuje na upućenije — "podređene" zadužene za program.
Sljedećem "kralju", Predragu Lovrinčeviću Lovri, voditelju programa u "Admiralu", kao rokeru od glave do pete, više je stalo do zadovoljštine nego do financijskog rezultata. Poplavu istočnjačkih nota u splitskim noćnim klubovima komentira s nelagodom, žaleći za retro svijetom u kojem se znalo "tko zna svirat, a tko ne".
Jedan ratnik, pa roker, pa opet ratnik... Idemo u "Mastersa".
Teška vremena
Nakon što je u Splitu dotakao gotovo svako bitnije okupljalište i skrasio se u "Mastersa", Slobodan Matenda simbolički je zatvorio krug. Naime, u tom je klubu, kada je 1979. godine otvoren kao "CC" (Croatia Concert), današnji vlasnik bio DJ.
Prije te jedanaestogodišnje gaže, Matenda je držao kafić "Toppers" na Splitu 3, koji je preuzeo od Ivice Šurjaka, a kada je napustio "CC", DJ-karijeru je nastavio u "Cherryju", "Shakespeareu", "Hollywoodu" i makarskom "Merlinu" (današnjoj "Operi"). Ugostiteljstvo je nakratko napustio odlaskom u Domovinski rat, u kojemu je dogurao do čina pukovnika.
Jedno je vrijeme radio đite s četrdeset metara dugim jedrenjakom "Adria", a osim te epizode ufino, more je iskusio i kroz čari kočarenja. U ulozi vlasnika noćnoga kluba još ćemo ga kratko imati prilike gledati ostvare li se njegove crne prognoze za splitske diskoteke, kojima, zbog trenda izlazaka po kafićima, Matenda predviđa skoru propast.
— Ostat ću u ovom poslu, ali ću se prebacit u dnevni đir. Želio bih otvoriti cocktail-bar na visokom nivou — povjerio nam je.
Mirna ’starost’
Nakon Slobodana — Slobo. Vozimo se do "O’Hare".
Kada je 1999. godine otvaranjem kafića "Hey Joe" zaplovio nemirnim ugostiteljskim vodama, Slobo Dorić O’Hara bio je šef turističke agencije. Osim spomenutog kafića i njegove ljetne filijale, Dorić je držao kultnu "Bužu", a od 2004. godine preuzeo je nekadašnjeg "Shakespearea". Ime mu je, objašnjava, promijenio radi ružnih konotacija koje su se uz njega vezale zbog brojnih incidenata.
— Kad se umorim od ovoga kluba, rado bih otvorio nešto manje, "u skladu" s mojim uzrastom. Ne smin van više reć, osim da će bit i spize — otkrio nam je djelić svog plana za "pod stare dane".
Jedna od tajni njegova uspjeha, slažu se mnogi, stvaranje je oaza rock’n’rolla u općem bunilu pop/folk/kvazi-techno ritmova koji drmaju u većini splitskih okupljališta.
Nakon rock-partyja opet bivši ratnici i cajke u "Paganinija" i "Hula-hule".
Poduzetni vlasnik "Paganinija" Mario Pavić se, osim ugostiteljstvom, bavi i proizvodnjom jaja na farmi "Cetina Pavić" u Srijanima poviše Omiša. Prvoklasnim jajima ponosni se vlasnik voli pohvaliti, pa ih je, primjerice, uoči posljednjih izbora podijelio nekoliko tisuća, ukrasivši ih, prigodno, naljepnicom s likom Ivice Račana i natpisom "mućak".
No, unatoč tvrdom političkom opredjeljenju ("mrzim komunjare!"), svoj solinski kafić Pavić je nazvao "Star"?
— A, ne, ne, to nije ona zvizda, to je naša zvizda Danica — hitro se opravdao.
Pohvalio nam se ostatkom svoga poslovnog carstva, voznim parkom od čak 15 šlepera. Prijevozom se, kaže, počeo baviti nakon što se vratio iz 114. brigade, Omiške bojne, i premda je sve počelo skromno, s jednim kamionom, danas je biznis prerastao u "Pavić Group", koji obuhvaća šlepere, farmu i ugostiteljsku djelatnost.
Gazda iz ringa
Najveći gazda na Zvončacu nekadašnji je europski boksački prvak Ivo Relata Šimundža, pod čijom se upravljačkom palicom nekoć urbana "Džungla" procajkala u "Hula hulu", još jedno mjesto na koje "Splićani" izlaze da im "pesma cepa dušu". Novi đir svog aktualnog kluba komentirao je riječima: "Ono što narod traži, to mu i dajem."
Ugostiteljstvom se počeo baviti 1992. otvorivši, nakon povratka s drniškog ratišta, na kojem je, među ostalim, 17 dana proveo u zarobljeništvu, kasino u hotelu "Lav". Nakon što je kasino zatvaranjem hotela prestao raditi, otvorio je kafić "Kolumbo".
Dok se još bavio sportom, kroz Relatine trenerske ruke prošli su boksački šampioni poput Branka Cikatića, Marka Žaje, Dražena Burića i Darka Dukića, a ljubav prema boksu pokazao je nazvavši sina po legendarnom — Muhamedu Aliju. Nasljednik mu se, naime, zove Ali.
Bare Teklić: Pošast primitivizma
Tri najveća kralja nekadašnje splitske klupske scene bili su Surla, Bare i Štimac, sjećaju se svi koji su mladost proveli po diskotekama osamdesetih i devedesetih.
Goran Matijević Surla bio je prvi, ne samo kronološki, nego stoga što je sve čega bi se uhvatio pretvorio u đir. Posjećenost tadašnjih diskoteka "Mississippi" i "Shakespeare", slažu se svi, ne može se ni mjeriti s trenutačnom, a kafić "Song" bio je svojedobno najpopularnije mjesto u centru grada. Nažalost, nakon nekoliko incidenata u "Shakespeareu" i nakon što mu je klub "Plava kava" (bivši "Hollywood") odletio u zrak, Surla je došao na zao glas, pa pokušaj s "Discoveryjem" baš i nije uspio...
Nenad Teklić Bare, nekoć vlasnik popularnog "Hollywooda", današnju splitsku noćnu scenu vidi kao manifestaciju dekadencije društva.
— Split je pogodio tsunami primitivizma. Dovoljno govori slika mladih, koji na zidiću uz vino iz plastičnih boca slušaju — narodnjake. Vlasnici ugostiteljskih objekata u Splitu nemaju pojma o poslu. Nije, dakle, ni čudo da profitiraju samo sponzoruše — komentirao je Bare noćni život u Splitu.
Igor Štimac obilježio je devedesete. Nekadašnji vlasnik "Mastersa" i popularni nogometaš bio je na glasu kao magnet za mase, oko kojeg bi se, gdje god da se pojavio, jatila hrpa ljudi. Popularnost njegova "Mastersa" nadmašio je samo "zvjezdani" bolski "Faces", također u njegovu vlasništvu.
Tabakova šutnja
Gordan Tabak, vlasnik "Metropolisa", jedini nije bio voljan predstaviti se javnosti. Možda i zbog činjenice što je njegov klub, uvjerili smo se i sami, izgubio svaki programski identitet, tako da se na "cepanje" cajki uspješno nadovezuju čak i techno tulumi.
Pišu Tea SUMIĆ, Ivana DUJMOVIĆ i Mate PRLIĆ
Izvor: Slobodna Dalmacija
