Osim megalomanskoga 'projekta Čiovo', splitsku javnost posljednjih tjedana zabavlja još jedna vizionarska, no ipak nešto realnija ideja: gradnja mosta između splitskog predgrađa Stinice i Kaštel Sućurca. Premda je prigodom njezina nedavnog predstavljanja sve upućivalo da se radi o utopiji, još jednom u nizu smjelih splitskih maštarija koje nikada neće biti realizirane, ovog tjedna dogodio se obrat: najprije su autora ideje o mostu, splitskog arhitekta Antu Kuzmanića, kontaktirali iz Hrvatskih cesta, zatim su razgovori obavljeni sa županom Antom Sanaderom i predstavnicima gradova i općina oko Splita, a nakon svega je od Instituta građevinarstva naručena prometna studija i maritimno rješenje, koji bi trebali pokazati je li projekt uopće realan.
Odmah nakon što ti dokumenti budu izrađeni, vjerojatno do kraja godine, izmijenit će se Prostorni plan županije, u koji će se ucrtati nova poveznica između Splita i Kaštela, a usporedo sa sređivanjem papirologije zabilježen je i javni pritisak splitskih poduzetnika okupljenih oko Liste Veloga Mista, koji od gradske vlasti traže da podupre Kuzmanićev projekt.
Novi "city"
Dakako, sam most, dug oko tisuću metara, nije cilj sam po sebi, već je dio velikog pothvata preoblikovanja sjeverne fasade Splita i selidbe grada s prenapučenih južnih dijelova u sjeverne, zapuštene, no potencijalno jako vrijedne. Po Kuzmanićevu mišljenju, stvaranje novoga splitskog središta na obalama Kaštelanskog zaljeva je neupitno, pitanje je samo kada i na koji način će se dogoditi: ako se bude imalo viziju, u nekoliko godina može se planski ostvariti ono što će se stihijski ionako dogoditi u idućem stoljeću.
Osim toga, prostor od ratne luke Lora na zapadu do Sjeverne luke na istoku idealan je za stvaranje novog "cityja", poligona gdje se može ostvarivati ambiciozna arhitektura, suvremena rješenja i visoke hi-tech zgrade koje se ne bi "sudarale" s povijesnom splitskom jezgrom na jugu.
Kad bi se svemu tome dodao cijeli kilometar dugačak most preko Kaštelanskog zaljeva, koji bi također umjesto inženjera i građevinara trebali projektirati arhitekti i tako stvoriti prepoznatljivi simbol "novog Splita", pa već izvjesni novi kompleks željezničkog i autbbusnog kolodvora u Kopilici, Kuzmanićev projekt postaje sve logičniji i smisleniji.
— Sve je krenulo sa željom da sjeverna fasada Splita, prostor koji je za devedeset posto turista i posjetitelja prvi vizualni kontakt s gradom, umjesto kaotičnog, nesređenog i zapuštenog ostavlja dojam propulzivnog i suvremenog grada. Mi moramo pogledati istini u oči i reći daje sa sjeverne strane naš Split jednostavno ružan grad! — govori Kuzmanić. Svi povijesni i logički razlozi, nastavlja, idu u prilog širenju na sjever.
— Povijesno gledano, Solin — a ne Split — predstavlja grad, a ja držim da je neizbježno vraćanje splitskog težišta upravo na Kaštelanski zaljev. On ionako mora izići iz svojih administrativnih granica, sasvim je nelogično da se prostor Kaštela ili Solina planira i razvija kao da je fizički odvojen od splitskog poluotoka — smatra Kuzmanić.
Preoblikovanje Splita
Njegova nedavna prezentacija projekta za sjevernu fasadu grada i most do Kaštela održana je u Društvu arhitekata Splita, gdje su je kolege stručnjaci dočekali mahom pozitivno. Arhitektica Ana Grgić prezentirala je povijesni pregled urbanističkih planova Splita i dokazala da se o splitskom dijelu Kaštelanskog zaljeva više promišljalo uoči i neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, kada je grad imao tek tridesetak tisuća stanovnika, nego u vrijeme ekonomskog buma u socijalizmu i anarhije nakon njega. Grad se, naime, posve nelogično razvijao longitudinalno, od Marjana prema Stobreču, pa je danas došao u situaciju da ima jedan jedini prometni prilaz i da svaka gužva u Solinu praktički blokira 200 tisuća stanovnika.
Premošćivanje Kaštelanskog zaljeva riješilo bi taj problem, za petnaestak kilometara skratilo bi putovanje do aerodroma u Trogiru, a gotovo dvostruko bliže bila bi i autocesta — Splićani bi se, naime, kroz planirani tunel kroz Kozjak i već izgrađeni čvor Vučevica na nju priključivali na najlogičnijemu mogućemu mjestu, umjesto danas favoriziranom Dugopolju.
Krenuvši sa zapada prema istoku, Kuzmanić je detaljno razradio mogućnost kako uopće preoblikovati sjever Splita i pomiriti viziju s realnim stanjem na terenu. Iz Lore, recimo, vojska se ne bi morala seliti, no i njezin manji dio sasvim je dovoljan da primi sve današnje hrvatske vojnike. Na prostoru nekadašnjega Mornaričkog centra, pak, idealno bi se smjestio novi splitski kongresni centar s dvoranama i hotelima, a kao ilustraciju onoga što bi Split uz viziju mogao ostvariti, on je ovdje ručno skicirao zgradu Opere u Sydneyu. Dalje prema istoku, Kuzmanić je nizao frankfurtske nebodere, čuvenu Koolhasovu koncertnu dvoranu u Portu, željezničku stanicu u francuskom Lyonu te, dakako, nadaleko poznati rotterdamski "zakrivljeni" most, a sve kako bi isprovocirao gradsku vlast i arhitektonsku struku da se odvaži nuditi hrabrija rješenja.
Prostor je rezerviran
— Mislim da se, što se više o tome raspravlja, svi argumenti protiv eventualne gradnje mosta malo-pomalo tope. Današnja tehnička rješenja, recimo, čine sasvim jednostavnim osigurati nesmetan pristup Sjevernoj luci, koja po svojoj dubini ionako nikada neće moći primati divovske brodove, a čak i koristeći konfiguraciju terena te blagi luk, lako bi se došlo do visine od 35 metara, jednake visini budućeg mosta kopno—Pelješac. Osim toga, pitanje je i želimo li cruisere dovlačiti ovamo, ili im osigurati sidrenje pred Gradskom lukom te unutarnje i buduće vanjske vezove — kaže Kuzmanić.
Skverske dizalice, jedan od prepoznatljivih splitskih simbola, također se ne bi diralo, no, nema razloga da brodogradilište zauzima deset posto splitske površine ili da su njegove upravne zgrade žicom odvojene od ostatka grada. Split bi, bar dok je škver u državnom vlasništvu, svoja potraživanja trebao naplatiti nekretninama uz Put Supavla, kao jednu od novih gradskih avenija.
Iz krugova bliskih splitskoj gradskoj vlasti doznali smo da je, nakon prezentacije njegovih ideja, odlučeno da se u svim budućim planovima, a posebno u projektu za budući prometni kompleks na Kopilici, obvezno rezervira prostor za mogući most Split— Kaštela. Ipak, kako su u vremenu uoči usvajanja novog GUP-a mediji i javnost preplavljeni futurističkim i vizionarskim projektima, idejama i planovima, procijenjeno je da bi javno zagovaranje još jednog naizgled utopijskog projekta samo iziritiralo građane.
Eto nam, pa birajmo
Trebalo bi, naime, najprije pričekati početak gradnje bar nekoliko hotela i startanje nekoliko planiranih infrastrukturnih zahvata, da se vidi daje grad zahvatio novi investicijski val. S druge strane, Kuzmanićeve ideje u tišini se podupiru, premda on sam upozorava da bi grad i po današnjim planovima vrlo jednostavno mogao oživiti svoj sjever.
— Evo jednog rješenja: komunalna poduzeća poput "Prometa" treba iseliti na manje atraktivne lokacije, poput TTTS-a u Stobreču, čime bi se jednim jedinim logičnim potezom otvorio golemi prostor za razvoj. U praksi smo vidjeli da nekadašnje industrijske divove danas zamjenjuju šoping-centri sa svojim bezličnim montažnim kubusima. Danas je vrijeme da sami odlučimo prihvaćamo li i dalje tu praksu, ili želimo ostvariti Split novog tisućljeća. Eto nam, pa birajmo!
Izvor: Slobodna Dalmacija
