
Četvrtu godinu za redom kaštelanski vlasnici konja i magaraca okupljeni u Udrugu uzgajivača i ljubitelja konja u suradnji s poljoprivrednom zadrugom Kaštelacoop, na poseban način promoviraju kaštelansku turističku ponudu, vraćajući u Kaštela dijelove ovdašnje povijesti i segmente iz načina života kaštelanskih težaka i ribara.
Plug za rigolavanje opet u funkciji
Ovogodišnje okupljanje vlasnika konja i magaraca održalo se kao i u godinama ranije, na njivi Svetog Petra na Resniku, a sva događanja nosila su zajednički naziv „Kaštelanski vinogradarski vremeplov 1946 – 2011“.
Takav naziv događanje je dobilo jer se u srijedu na Resniku ponovno oralo na vitlo, posebnim plugom, kakvim se zadnji put prije točno 65 godina u Kaštelima vršilo rigolavanje, odnosno priprema tla za sadnju vinograda.
Ovog načina oranja danas se u Kaštelima prisjećaju rijetki, a jedan među njima je 87-godišnji Marin Rudić, kojem je pripala dužnost da ovom prilikom upravlja plugom, koji je u vlasništvu obitelji Vujina, a za čiju je obnovu i stavljanje u funkciju među najzaslužnijima i direktor poljoprivredne zadruge Kaštelacoop Ante Vuletin.
- Glavna konstrukcija pluga šest je desetljeća ležala u drači poviše Poljoprivredne škole, a kako bi je vratili u prvotno stanje i funkcionalnost išli smo do Postira na Braču gdje je trajno izložen jedan od primjeraka ovakvog pluga, kako bi snimili i najmanji detalj. Zanimljivo je da je taj plug na Brač došao upravo iz Kaštela, gdje su ga Bračani kupili, a kako je poznato da su oni jako praktični i nije bilo moguće da dođu u Kaštela samo po jednu stvar, zajedno s plugom odveli su i jednu našu mladu djevojku, Zrinku Acalija, koja i danas živi u Povljima i ima 92 godine života – s osmijehom nam priča Ante Vuletin, napominjaći da je ovakav plug u ono vrijeme bio isto kao da danas imate traktor na senzore i daljinsko upravljanje.
Nekadašnji veliki plug, baš kao i na demonstraciji na njivi Svetog Petra, orao je pomoću vitla i sajli, za čije je pokretanje bilo potrebno devet konja. Na ovakav način, parcela od približno 4 tisuće kvadrata preorala bi se za jedan cijeli dan, a vlasnici pluga nisu rigolavali samo svoja zemljišta nego po potrebi i tuđa, pa su mnoge priče vezane za zajednički rad u polju i druženje.
Da je rad u Kaštelanskom polju bio značajno zastupljen u neka davna vremena, a Kaštelansko polje obrađenije i plodnije od mnogih današnjih priznatijih poljoprivrednih površina, govori i podatak da su dva prva rigolera uvezena iz Amerike u Europu bila namijenjena baš za hrvatska područja, imanje obitelji Turković na području današnjeg Kutjeva te obitelji Vitturi u Kaštel Lukšiću.
Konji zlata vrijedni
Osim rigolavanja, svi koji su ovih dana posjetili njivu Svetog Petra mogli su vidjeti i kako je izgledala vršidba, posebno u Dalmatinskoj zagori, a tradicija vršidbe ugasila se prije nekoliko desetaka godina iako su mnogi žito vršli i do nedavno.
- Pedesetak snopa žita dva bi konja na guvnu odradila za približno tri sata, a vršla se uglavnom pšenica, ječam i zob – kazuje Mile Penga iz Kladnjica koji je na Resniku sa svoja dva konja pokazao kako je sve to izgledalo.
Treći dio događanja na Resniku bio je konji u funkciji promocije turizma, a konje su između ostalih prezentirale dvije mlade gošće iz Like, Nina i Ana iz Otočca na vranoj lipicanerki Azri u vlasništvu Slavonca Joze Tkaleca i vranom lipicaneru Mima, Ante Vuletina.
Predstavljena je i vožnja u kočijama, fijakerima, đardinjerama i karima s konjskom zapregom, u čemu su najviše uživali najmlađi posjetitelji.
Najmlađi su uživali i u druženju s magarcima koje su njihovi vlasnici također doveli na Resnik, a odrasli posjetitelji još jednom su zahvalili vlasnicima svih 18 konja i 9 magaraca, uz već spomenute Vuletina, Pengu te Tkaleca i Živku Kapovu, Slavku Pengi, Vinku Žaniću, Borisu Zecu, Pavi Biliću-Kravariću, Ivanu Zoraji, Nenadu Tarabeni, Peri Dobriću Luki Grloviću i Marinu Dobriću – Kilcu.