
Tek nekoliko dana nakon što su u Kaštel Gomilici bez razmišljanja skočili u more i spasili ženu od utapanja, Mihael Barun, Žarko Janevski i Marin Božinović primljeni su u Gradskoj upravi Grada Kaštela. Gradonačelnik Denis Ivanović uručio im je zahvalnice i simbolične poklone u znak zahvalnosti za hrabrost, prisebnost i nesebičnost koju su pokazali u trenucima kada je svaka sekunda mogla odlučivati između života i smrti. Prijemu je nazočila i pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti i zajedničke poslove Antonia Kljaić.
Podsjetimo, drama se odigrala u subotu, 18. srpnja, na plaži u Kaštel Gomilici, kako smo pisali. Starija žena nalazila se nekoliko desetaka metara od obale kada je iznenada počela tonuti. Njezin suprug očajnički je dozivao pomoć, dok je jedna kupačica povicima upozoravala ljude na plaži da se žena utapa.
Za Mihaela Baruna, Žarka Janevskog i Marina Božinovića dvojbe nije bilo. Potaknuti jedino željom da pomognu, istoga su trenutka skočili u more. Dok je žena gutala more i sve češće nestajala ispod površine, trojica mladića doplivala su do nje, uspjeli je održati na površini i izvući na sigurno.
Zahvaljujući njihovoj brzoj reakciji, jedan je život spašen.
Na današnjem prijemu gradonačelnik Denis Ivanović zahvalio im je na onome što su učinili, istaknuvši kako su svojim postupkom pokazali ono najbolje što jedno društvo može imati.
– Ovo je najbolji primjer da među nama ima dobrih ljudi. Od srca vam hvala što ste bez razmišljanja uskočili i spasili jedan ljudski život. Vi ste pravi heroji – poručio je Ivanović.

U ime trojice mladića obratio se Mihael Barun, pripadnik Obalne straže Hrvatske ratne mornarice, prisjetivši se trenutaka koji su prethodili spašavanju.
– Jedna kupačica rekla nam je da se gospođa utapa. Adrenalin je proradio i odmah smo skočili u more. U tom trenutku nismo razmišljali ni o čemu drugome, jedino nam je bilo važno što prije doći do nje – rekao je.
Dodao je kako se ni on ni njegovi prijatelji ne osjećaju ugodno zbog medijske pozornosti koja je uslijedila nakon događaja.
– Iskreno, neugodno nam je zbog svega ovoga jer smatramo da bismo svi trebali reagirati u takvoj situaciji. Ali ako će ova priča potaknuti nekoga da sutra pomogne čovjeku kojemu je život u opasnosti, onda je vrijedilo proći i kroz svu ovu medijsku pažnju – kazao je.

Njihove riječi možda najbolje opisuju ono što se dogodilo toga subotnjeg poslijepodneva. Nisu tražili priznanja, nisu očekivali zahvalnice niti naslovnice. Vidjeli su da je nečiji život u opasnosti i učinili ono što su osjećali da je jedino ispravno.
U vremenu kada često slušamo priče o ravnodušnosti i okretanju glave od tuđih problema, postupak Mihaela Baruna, Žarka Janevskog i Marina Božinovića vraća vjeru u ljude. Pokazuje da među nama još uvijek postoje oni koji će bez razmišljanja pružiti ruku nepoznatoj osobi, riskirati vlastitu sigurnost i učiniti sve kako bi spasili nečiji život.
Možda upravo zato ova priča nije važna samo zbog jednog spašenog života. Važna je i zbog poruke koju nosi – da hrabrost nije rezervirana za rijetke pojedince, nego da počinje u trenutku kada odlučimo ne ostati samo promatrači.
Foto: Ivana Topić

