Dok suvremeni turizam sve više traži autentične doživljaje, Kaštela upravo u svojoj gastronomskoj baštini pronalaze jedan od najvrjednijih aduta za razvoj turističke ponude. Organizirane gastro radionice, održane u sklopu projekta Kreativno proljeće, pokazale su kako tradicionalna jela, stare recepture i priče naših predaka mogu postati važan dio turističkog identiteta grada.
Projekt je osmišljen s ciljem očuvanja i prijenosa pomalo zaboravljenih tradicijskih znanja i vještina na mlađe generacije, ali i stvaranja novih, autentičnih sadržaja namijenjenih turistima koji žele upoznati destinaciju kroz njezine okuse, mirise i običaje.
Nakon uspješnog ciklusa vinskih radionica, organizatori su priču preselili za stol. Radionice održane 10., 11. i 15. lipnja okupile su zaljubljenike u tradicijsku kuhinju, a na meniju su se našla jela koja su desetljećima hranila dalmatinske obitelji – sipa i bob, kaštelanski paradižot, žbaćeno jaje te nezaobilazni dalmatinski brujet.
- Nakon uživanja u mirisima, okusima i teksturama vrhunskih crnih vina, cijela se priča sada seli na p'jat kroz novonajavljeni ciklus gastro radionica posvećen pripremanju tradicijskih jela. Nakon što smo otkrili sve tajne vrhunskih crnih vina, priču smo preselili na p'jat i oživjeli tradicijska jela. Hvala svima koji su sudjelovali i pomogli nam da od zaborava spasimo vrijedna znanja i vještine naših starih. Dokazali smo da tradicija itekako ima budućnost i da je upravo ona ključ za stvaranje autentičnih, modernih turističkih priča – istaknuo je organizator Srećko Radnić iz Klastera Zora.
Posebnu vrijednost radionicama dali su pučki kuhari, čuvari lokalne gastronomske baštine koji svoje znanje ne prenose kroz kuharice, nego kroz osobno iskustvo i priče. Među njima je bila i Ana Damjanov, koja je sudionike upoznala s pripremom sipe i boba, paradižota te žbaćenog jaja.
Ana vjeruje kako se najveće bogatstvo dalmatinske kuhinje krije upravo u jednostavnim jelima nastalim od skromnih namirnica:
– Na radionicama smo zajedno pripremali tradicionalna jela koja predstavljaju važan dio naše gastronomske baštine. Cilj radionica nije samo kuhanje, već i prenošenje znanja, priča i uspomena između generacija. Pokazala sam kako su naše bake i djedovi stvarali ukusna jela od skromnih namirnica te zašto je važno sačuvati te vrijednosti za budućnost.
Od srca sam zahvalna što sam kroz Kreativno proljeće imala priliku sudjelovati u edukacijama i promovirati ono što su nam ostavili naši didovi i bake – našu tradiciju, domaću spizu, kaštelanski crljenak i pomalo zaboravljeni kaštelanski prošek. Na taj način turisti mogu doživjeti autentičnu Dalmaciju kroz okuse, mirise i priče iz domaće kuhinje, daleko od turističkih klišeja. Anina kužina nije samo mjesto gdje se kuha. To je mjesto susreta, druženja, učenja i čuvanja tradicije. Veselim se svima koji su nam se pridružili i zajedno s nama otkrili kako se nekad kuhalo, živjelo i dijelilo za stolom. Hvala svima koji su bili dio ove lijepe priče i koji zajedno s nama čuvaju baštinu našega kraja za buduće generacije. Posebno me veseli što uskoro pokrećemo Udrugu pučkih kuhara, kroz koju ćemo još aktivnije raditi na očuvanju i promociji kaštelanske tradicije, domaćih jela, lokalnih proizvoda, vina i običaja. – poručila je Damjanov.
Da interes za ovakve sadržaje postoji, potvrđuje i pučki kuhar Željko Buotić Leše, koji je tijekom radionice u vinariji Bedalov pripremao tradicionalni brujet.
– Ljudi žele probati autohtona jela, a brujet, iako nije posebno zahtjevno jelo, teško ga se može naći na meniju u restoranima. Turistima je mediteranska hrana posebno zanimljiva, a to što dolaze na fešte o' boba ili šalše dovoljno govori o tome – kazao je Leše.
Dodaje kako je upravo zato važno sačuvati tradicijske recepte i znanja koja se prenose generacijama.
– Nas šest ili sedam pučkih kuhara zajedno s vinarima planira se udružiti u udrugu pučkih kuhara kako bismo ova naša jela zaštitili od zaborava – istaknuo je.
U vremenu kada se turisti sve više okreću autentičnim iskustvima i traže priče koje ne mogu pronaći u turističkim brošurama, upravo ovakve radionice postaju vrijedan turistički proizvod. One ne nude samo degustaciju hrane, nego susret s lokalnim ljudima, običajima i načinom života, stvarajući doživljaj koji ostaje u sjećanju dugo nakon povratka kući.
Kaštela tako kroz gastronomiju ne čuvaju samo svoju baštinu, nego grade prepoznatljivu turističku priču u kojoj tradicija postaje most između prošlosti i budućnosti, lokalnog stanovništva i gostiju te starijih i mlađih generacija.
