Protekli produženi vikend, trideset planinara iz HPD Malačka, uputilo se u Sloveniju - destinacija Golica. Ova kraljica narcisa sa svojom nadmorskom visinom od 1835 metara dio je glavnog grebena na zapadnom djelu Karavanki. Nalazi se sjeverno iznad Jesenica, na granici između Slovenije i Austrije, a upravo tom granicom, i njezinim divnim prostranstvima, proteklog vikenda prošetali su donjokaštelanski planinari.
Ovo trodnevno putovanje, uključivalo je višesatnu vožnju autobusom, koja iziskuje puno strpljenja, uspon na najviši vrh Golice, koji iziskuje savladavanje gotovo 1000 metara nadmorske visine te uživanje u prirodnim ljepotama Slovenije, kao i delicijama koje nudi.
Kako kažu iz društva, smješteni u Žirovnici, imali su priliku osjetiti mirnoću sela, udomaćiti se među lokalce, ujutro prilikom šetnje upijati mirise domaćih životinja i čistog zraka. No, po dolasku na Golicu, iako prvotno u potrazi za obećanim narcisima, osjetivši čistoću i svježinu divnog jutarnjeg zraka, sudionici su samo komentirali “Kako je divna šuma”, “Osjećam da dišem punim plućima”… Međutim, kakvi bi to planovi bili, kada ih se ne bi trebalo prekrajati, pa su tako umjesto obećanih 800, dobili dodatnih 200-ak metara visinske razlike, da bi došli do samog vrha. Korak po korak, uz vidike na Troglav preko puta, prelazeći preko Koče na Golici, stigli su i do vrha. Neke je radovao pogled, s jedne strane na Austriju, a s druge strane na okolne planinske masive, druge krpica snijega koja se snažno oduprla suncu, a dovoljna da osvježi umorne noge, a za one hrabrije i više od nogu, dok su neki treći samo jedva dočekali sjesti na vrh, predahnuti, marendati i poslikati sve što golet Golice nudi. Za povratak nizbrdo, poticaj je donosio ručak, iako mnogima nije bilo jasno, zašto moraju sjesti u autobus, da bi opet došli do nekog drugog planinarskog doma, no po dolasku, nije više bilo pitanja: – Dom Pristava, predivni domaćini, izvrsna hrana i prostranstva narcisa doslovce su nas zarobili i poželjeli smo i ne otići natrag - prepričavaju iz društva.
No, morali su, jer sutradan ih je čekalo još nekoliko nezaobilaznih stanica. Bledsko jezero – jezero ledenjačkog i tektonskog podrijetla u Julijskim Alpama, zajedno sa srednjovjekovnim Bledskim dvorcem, pružili su im, kako kažu, pravu opuštajuću uživanciju za kraj putovanja. Šetnju oko jednog je od najljepših i najposjećenijih odredišta u Sloveniji, glacijalnog jezera poznatog po svojoj bajkovitoj panorami, smaragdno zelenoj boji i bogatoj povijesti, završili su ručkom u Blejskoj hiši, restoranu koji je pružio sve što se od slovenske gastronomije očekivalo, reprezentativan ambijent, čije uređenje oduševljava, a kada se tomu nadoda gastronomska ponuda i harmonikaš u tradicionalnoj odjeći kako svira “Nećemo noćas doma”… -Nema se što reći, osim da skoro i nismo te iste noći došli doma, zbog kilometarske kolone na autoputu, no, to je samo produžilo nama ionako drago zajedničko druženje - poručuju iz Malačke.
- Hvala svima, našim vodičkama Snježani i Ivani, koje su se pobrinule da sve (barem ono na što su mogle utjecati) bude izvrsno. Hvala pomoćnim vodičima koji su brinuli za sigurnost svih sudionika, našim momcima Mateju, Slavenu i Filipu. Hvala svim sudionicima na stvaranju novih stranica u zajedničkom albumu uspomena naše Malačke - poručili su za kraj.
Foto: HPD Malačka
