Podcast Gradske knjižnice Kaštela
U emisiji " Zdravi i veseli bili“ Renata Dobrić ugostila je barba Jeru Božina, najstarijeg pučkog pjevača župe svetog Jurja Mučenika koji se prisjetio starih sućuračkih običaja iz svog djetinjstva. Emisija tako donosi transformaciju mjesta iz razdoblja skromnosti i teškog rada u polju do svečanih procesija i obiteljskih blagdanskih stolova.
U nekadašnjem Sućurcu korizma se živjela izrazito skromno, bez ikakvih zabava, vjenčanja ili krštenja, a svakodnevica je bila obilježena radom u polju od zore do mraka. Ljudi su pratili sve crkvene blagdane, ali se u polje išlo svakodnevno, osim tijekom Velikog tjedna kada bi se fizički rad gotovo potpuno obustavio kako bi se vjernici posvetili crkvenim obredima. Duhovni život bio je usko vezan uz pjevanje na koru, gdje su se njegovale stare napjeve, a pjevanje bi utihnulo tijekom četrdeset dana korizme kao znak pokore i poštovanja prema svetom vremenu.
Obredi Velikog tjedna i specifičnost sućuračkih barabana
Posebno mjesto u tradiciji zauzima Cvitnica za koju su se plele i ukrašavale maslinove grančice, ali su se pripreme intenzivirale prema Velikom četvrtku. Tada bi dječaci u crkvu donosili takozvane barabane, predmete izrađene od jasenovih grana s kojih je kora bila djelomično oguljena kako bi se stvorile specifične šare. Barabani su služili za stvaranje buke u crkvi, što je simboliziralo nezadovoljstvo naroda zbog puštanja razbojnika Barabe umjesto Isusa, ali je istovremeno zamjenjivalo zvonjenje crkvenih zvona koja bi u tim danima utihnula. Iako remete nisu voljeli taj običaj jer su se uništavale stare crkvene klupe, tradicija se uporno održavala. Veliki četvrtak bio je prepoznatljiv i po obredu pranja nogu koji se obavljao dvanaestorici glavara, odnosno članovima pastoralnog vijeća.
Veliki petak uz ribarske ferale i strogi post
Veliki petak smatrao se najvažnijim danom tjedna, a post je bio izuzetno strog. Na jelovniku su se obično nalazili krumpiri pečeni na pola, takozvani popolaci, te soćivo koje se sastojalo od leće, slanutka i boba ubranog u vlastitim vrtovima. Neke obitelji pripremale bi srdele na savor koje su odležavale u staklenim posudama, dok se bakalar u tim krajevima pojavio tek znatno kasnije. Središnji događaj večeri bila je procesija koja je prolazila kroz Varoš, Gojaču i staru jezgru mjesta. Budući da tada nije bilo javne rasvjete, posebnu čar procesiji davali su ferali koje su posuđivali lokalni ribari, dok su mještani na prozorima svojih kuća palili svijeće. Često su se zavjetovali pojedinci koji bi nosili glavni križ, što je nerijetko bilo povezano s preživljenim nesrećama na moru.
Priprema trvenica i uskrsno slavlje
Velika subota bila je rezervirana za pripremu tradicionalnih jela, a posebno mjesto zauzimale su sirnice koje su se u Sućurcu nazivale trvenice zbog načina na koji se tijesto mijesilo i trlo. Žene bi s velikom pažnjom pripremale tijesto, pokrivajući ga dekama kako ne bi došlo u dodir sa zrakom, a uspjeh trvenica bio je pitanje ponosa svake domaćice. Za djecu su se radili posebni kolači; djevojčicama su se pekle pletene "guskice" s jajetom na vrhu kao simbol majčinstva i plodnosti, dok su dječaci dobivali kolače s križem koji su simbolizirali junaštvo. Nakon ponoćke i blagoslova hrane, na sam Uskrs bi cijelo mjesto odjenulo najsvečaniju odjeću, uključujući tradicionalne kaštelanske nošnje s crvenim kapama i pojasima.
Blagoslov polja i poruka za budućnost
Uskrsni ponedjeljak označavao je povratak zemlji kroz blagoslov polja. Blagoslovljene maslinove grančice s Cvitnice zabijale bi se u sredinu parcela kako bi Bog podario bolji urod i zaštitio trud težaka. Cijela bi obitelj sudjelovala u radu, a hrana se nosila u polje u bronzincima. Unatoč modernizaciji i gašenju mnogih običaja, Barba Jere ističe kako su vjera u Boga i uskrsnuće najvažniji temelji koji pomažu čovjeku prebroditi sve životne nedaće. Njegova je želja da mlade generacije uđu u bit Uskrsa, njeguju svoju tradiciju i prenose dobrobit ovih blagdana na one koji dolaze.
Foto: screenshot
