Tijekom radova na probijanju trase prema budućem Centru za gospodarenje otpadom u Lećevici otvorila se jama duboka oko 30 metara sa horizontalnim naborima na zidovi, a u dijelovima jame vidljive su i kosti nepoznatog podrijetla, o čemu smo ranije pisali. Ovaj slučaj dobio je svoj nastavak. Naime, prema riječima patologa dr. Antonija Alujevića pronađene kosti stare su stotinu ili više godina
Na ovu jamu koja se nalazi između Lećevice i Kladnjica pažnju su skrenuli pojedini stanovnici toga kraja koji su se obratili lokalnoj aktivistici Renati Kelam u strahu da se jama ne zatrpa, jer je ostatke potrebno istražiti. Iz Županijske uprave za ceste kazali su kako jamu trenutno istražuju stručnjaci te da će se precizne informacije o prirodi nalaza znati po završetku službenog izvješća speleologa.
Kako bi dobili odgovor na pitanje o kakvim se kostima radi, Slobodna Dalmacija kontaktirala je dr. Antonija Alujevića, jednog od najpoznatijih hrvatskih patologa i vještaka sudske medicine, koji je više od 20 godina radio, između ostalog, na ekshumaciji posmrtnih ostataka ljudi nastradalih u Drugom svjetskom ratu, najvjerojatnije onih koje su nakon rata ubijale komunističke snage. Dr. Alujević kazao je kako se se radi o ljudskim koštanim ostacima, već životinjskim.
- Ako se radi o Regoču (div iz jedne pripovijetke Ivane Brlić Mažuranić, nap.a.) onda su kosti ljudske. Te kosti nemaju ljudske karakteristike, nego karakteristike velikog sisavca, najvjerojatnije goveda. Po onome što vidim na fotografijama, to su životinjske kosti, izuzetno stare, bio bih slobodan reći stare stotinu ili više godina, moguće čak nekoliko stotina godina - rekao je dr. Alujević.
Dr. Alujević objasnio je i zašto misli da su kosti toliko stare:
- Zbog toga što su potpuno odmašćene i bijele. Kosti su slomljene u nekoliko dijelova, najvjerojatnije sadašnjim utjecajem građevinske mehanizacije ili mašklina, kad su obavljeni iskopi. Radi se o cjevastim kostima, a budući da je u njima zemlja, najvjerojatnije su stare stotinu ili više godina. Naravno, toliko bi bile stare ako bi se radio o nekom grobištu u zemlji, ali ovdje se radi o jami pa mogu biti i nešto mlađe. Seljani su prije znali ubijenu ili uginulu stoku bacati na hrpu, pa na njih slojevito nabacivati zemlju, ili bi zemlja sama pala, pa bi ponovno bacali stoku i tako unedogled, ili su nakon iskuhavanja kostiju, u svrhu dobivanja sapuna, koštane ostatke bacali u jamu - zaključuje dr. Alujević.
Foto: R.K.
