Treću godinu zaredom, tri kaštelanska planinarska društva – HPD Kozjak, HPD Ante Bedalov i HPD Malačka – Donja Kaštela – uspješno su organizirala zajednički izlet na Kozjaku, potvrdivši kako ova inicijativa prerasta u lijepu tradiciju koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj zaljubljenika u prirodu i planinarenje.
Ove subote, simbolično na prvi dan proljeća, Kozjak je bio ispunjen vedrinom, smijehom i šarenilom planinarskih majica. Na samoj turi sudjelovalo je oko 140 planinara, dok je, uz logistiku i brojne posjetitelje koji su se pridružili na pojedinim točkama, ukupan broj sudionika dosegnuo impresivnih 200.
Posebnu čar ovogodišnjem izdanju dala je i činjenica da su se domaćinima pridružila brojna planinarska društva iz okolice i regije. Tako su se na stazi mogli vidjeti članovi društava iz Split, zatim Gojzerice, Mosor, Sveti Jakov Bitelić, Jelinak, Svilaja, Kuk Novi Travnik, Planine iz Sarajeva i mnogi drugi – dokaz da planinarski duh ne poznaje granice.
Jutro na Putalju i početak jedne lijepe priče
Okupljanje je započelo u ranim jutarnjim satima kod planinarskog doma Putalj, gdje su domaćini iz Kaštel Sućurca dočekali sudionike uz bogat stol s doručkom. Već tada bilo je jasno da ovaj izlet nije samo još jedan uspon, već susret prijatelja i prilika za stvaranje novih poznanstava.
Uz prve gutljaje kave i pogled koji se s padina Kozjaka otvara prema Kaštelima i morskom plavetnilu Kaštela, među okupljenima se osjećala posebna energija – ona koja spaja ljude istih interesa i ljubavi prema prirodi.
Stazom prijateljstva preko Kozjaka
Glavna vodička, Snježana Plazonja, pozdravila je sve prisutne i povela kolonu prema prvoj dionici – preko Vrata Kozjaka do Marića staje. Staza se potom nastavila hrptom Kozjaka, otkrivajući svakim korakom sve ljepše vidike: s jedne strane Kaštelanski zaljev u proljetnom sjaju, a s druge surovu, ali očaravajuću unutrašnjost Dalmatinske zagore.
Podno križa su planinare dočekali domaćini iz Kaštel Kambelovca, pripremivši okrepu koja je svima dala dodatnu snagu za nastavak puta. Druženje, smijeh i razmjena iskustava obilježili su svaki predah, potvrđujući da su ovakvi susreti puno više od samog hodanja.
Kolona je potom nastavila prema Svetom Ivanu Birnju, jednom od najljepših vidikovaca na Kozjaku, gdje se pogled širi daleko prema otocima i planinama. Završna dionica vodila je prema planinarskom domu Malačka, gdje su domaćini iz Donjih Kaštela, na čelu s domarima Marom i Markom, pripremili zasluženi ručak za sve sudionike.
Sigurnost i dobra organizacija na prvom mjestu
Uz Snježanu Plazonju, vodiči iz sva tri društva cijelo su vrijeme brinuli o sigurnosti sudionika, prilagođavajući tempo i pazeći na sve detalje. Neizostavnu podršku pružio je i splitski HGSS, čiji su članovi pratili planinare duž staze i vatrogasnog puta, osiguravajući dodatnu sigurnost svim uključenima.
Završetak uz glazbu i pogled prema novim susretima
Nakon uspješno odrađene ture, druženje se nastavilo uz opuštenu atmosferu i zabavu uz DJ glazbu, gdje su se prepričavali doživljaji sa staze i stvarala nova prijateljstva.
Organizatori ne skrivaju zadovoljstvo – treće izdanje izleta nadmašilo je očekivanja, kako po odazivu tako i po atmosferi. S osmijehom poručuju kako se već sada raduju sljedećoj godini i četvrtom izdanju ovog sve popularnijeg planinarskog susreta.
Jer, kako su mnogi sudionici zaključili spuštajući se s Kozjaka, ovdje nije riječ samo o planinarenju – već o zajedništvu koje raste iz koraka u korak, iz godine u godinu.
Kao autorica ovog članka, ujedno i glavna vodička, ne mogu, a ne reći da mi ništa mi ne stvara veću sreću nego ovakvi susreti, ovakva planinarska druženja. Prije 20 godina bilo je nezamislivo da se planinari iz Kaštel Sućurca druže s onima iz Donjih Kaštela. To je nešto što su ove generacije nadišle.
Danas nismo zajedno samo na turi, nego i na plesnom podiju – mladi i stari, plavi, zeleni, crveni, a poneki bijeli, ljubičasti i modri.
Srce mi je ispunjeno ponosom i srećom koju je nemoguće izmjeriti. Zaista hvala svakom sudioniku, svakom vodiču i svakom volonteru – jer ovo je priča zbog koje planinarstvo ima smisao. Posebno je za izdvojiti da je najmlađi sudionik imao samo 2 godine i 11 mjeseci te iako je cijelu turu odradio u nosiljci na očevim leđima, ni jednom nije prigovorio niti bio nestrpljiv, već s pravim dječjim interesom promatrao svijet i zbivanja oko sebe.
Foto: Snježana Plazonja, TZ Kaštela
