Emotivna komemoracija za istaknutu splitsku arhitekticu i znanstvenicu Katju Marasović, čiji je rad trajno obilježio istraživanje i očuvanje kulturne baštine Dalmacije, osobito Kaštela i Splita, održana je ovog utorka u dvorcu Vitturi.
Komemoracija u Kaštel Lukšiću bila je jedna od tri koje se održavaju u njezinu čast – nakon Splita i uoči Zagreba – što dovoljno govori o veličini njezina doprinosa struci. Skup je započeo emotivnim govorom njezine nećakinje i dugogodišnje suradnice Kate Bošković, koja je istaknula kako ovakav niz komemoracija do sada nije viđen.
Oproštaj u Kaštelima koje je voljela
Kate je naglasila da je Katja Marasović ostavila dubok trag u istraživanju kulturne baštine Dalmacije, posebno Splita, Dioklecijanove palače i Kaštela, koja su joj, kako je rekla, “osvojila srce prije više od 40 godina”.
Bošković je kroz osobno svjedočanstvo istaknula i njezinu ljudsku veličinu, objašnjavajući kako njezin najveći doprinos nije bio samo u znanstvenim rezultatima, nego u nesebičnom dijeljenju znanja. Prisjetila se i njezina životnog tempa, naglasivši da je “živjela svoj posao do posljednjeg trenutka”, otkrivši pritom da su njezin posljednji tekst ispravljale svega nekoliko dana prije smrti.
Posebno je izdvojila njezino kapitalno djelo, knjigu Kaštelanski kašteli, u kojoj je na više od 700 stranica sustavno obradila kaštelansku fortifikacijsku baštinu, otkrivši kako se na kaštelanskoj obali nalazi čak 20 utvrda – podatak koji prije njezina istraživanja nije bio poznat široj javnosti.
Stručnjakinja koja je oblikovala svijest o baštini
O veličini njezina rada govorio je i predsjednik udruge Bijaći, Tonći Burić, istaknuvši kako se radi o iznimnoj ličnosti kakve se rijetko susreću.
Naglasio je kako je spoj njezine neiscrpne energije i velikog znanja rezultirao desetljećima vrijednih doprinosa, kroz koje je pokazivala iznimnu širinu u razumijevanju baštine, urbanizma i arhitekture. Burić je podsjetio da je bila jednako uspješna u praksi i teoriji – kao arhitektica, znanstvenica i pedagoginja na Građevinski fakultet u Splitu.
Govoreći o njezinu utjecaju na Kaštela, objasnio je kako je upravo ona svojim stavovima oblikovala javnu svijest o vrijednosti lokalne baštine, koja je ranije bila zanemarena. Istaknuo je da su mnogi znali za dvorac Vitturi, ali ne i za čitav niz kaštela koje je Marasović dokumentirala u svom radu.
Dodao je kako njezina knjiga predstavlja temeljno djelo o Kaštelima, usporedivo s najvažnijim historiografskim radovima o tom području, te izrazio uvjerenje da će njezino ime i djelo ostati trajno prisutni u budućim generacijama.
Suradnja na obnovi kaštelanske baštine
Na zajedničke projekte prisjetio se i gradonačelnik Denis Ivanović, koji je Katju Marasović upoznao prije više od dva desetljeća, još u vrijeme kada je djelovao u mjesnoj samoupravi.
Njihova suradnja započela je projektima obnove Kaštilca u Kaštel Gomilici, a nastavila se kroz niz važnih zahvata na kulturnoj baštini, uključujući obnovu kule Kaštilac i opatičke kuće, kao i revitalizaciju vile Nike u Kaštel Lukšiću.
Ivanović je istaknuo kako je upravo na projektu vile Nika proveo najviše vremena s Katjom, naglašavajući da je pokazivala iskreno oduševljenje radom, gotovo dječju radost dok je sudjelovala u obnovi. Prisjetio se i njezina stalnog osmijeha, primijetivši kako se na gotovo svakoj fotografiji smije – upravo onako kako će je, kaže, i pamtiti.
Život posvećen baštini
Katja Marasović bila je jedna od vodećih hrvatskih stručnjakinja za zaštitu graditeljske baštine. Cijeli radni vijek provela je u Splitu, gdje je sudjelovala u brojnim projektima istraživanja i obnove, osobito unutar Dioklecijanove palače. Uz stručni rad, bila je i aktivna u znanstvenom istraživanju te visokom obrazovanju.
Za svoj rad primila je niz priznanja i nagrada struke, a posebno priznanje dobila je i od Grada Kaštela, koji joj je 2026. godine posthumno dodijelio nagradu za životno djelo, kao znak zahvalnosti za izniman doprinos očuvanju i promociji kaštelanske kulturne baštine.
Nasljeđe koje ostaje
Komemoracija u Kaštel Lukšiću još jednom je potvrdila koliko je dubok trag Katja Marasović ostavila – ne samo u arhitekturi i znanosti, nego i među ljudima s kojima je radila.
Kroz riječi obitelji, kolega i suradnika jasno je odjekivala ista poruka: iza nje nije ostala samo stručna ostavština, nego i primjer kako živjeti svoj poziv – predano, strastveno i nesebično.
Foto: Ivana Topić
