Sinoć je u prostorijama Muzeja Grada Kaštela u dvorcu Vitturi održano predavanje povodom nedavno postavljene izložbe o životu i djelu Pave Ergovca. Riječ su vodile viša kustosica Anamarija Bralić i kustosica Iva Prolić, a predavanjem je započet i ciklus predavanja za 2026. godinu.
Ravnatelj Muzeja Grada Kaštela Ivan Šuta uvodnom riječju je najavio prvo od mnogih nadolazećih predavanja, a koje će pokrivati razne teme vezane za Kaštela i u kojima će sudjelovati aktualni, bivši djelatnici i relevantni stručnjaci s područja svakog pojedinog predavanja. Nakon uspješne izložbe koju smo imali priliku posjetiti, a o kojoj smo i pisali za trajanja Noći Muzeja 2026, sada je priča Pave Ergovca dobila i širu dimenziju.
Viša kustosica Muzeja Grada Kaštela Anamarija Bralić sumirala je na početku: “Pavao Ergovac je zapravo široj javnosti poprilično nepoznat, što i nije pošteno jer je ostavio neizbrisiv trag u Kaštelima na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Njegov rad i angažman u politici, arheologiji i gospodarstvu te kulturi svjedoče o čovjeku koji je bio duboko posvećen svom kraju. Organizacijom ovog predavanja smo željeli predstaviti njegov život i dinamiku Donjih Kaštela u tom vremenskom razdoblju, od političkih previranja, kulturnih zbivanja do arheoloških otkrića koje su oblikovale naša Kaštela.
Rođen 16. siječnja 1871. godine, bio je najstarije dijete oca Antona Ergovca i Marije Šimat. Puno ime mu je bilo Pavao Anton Fabijan Ergovac. Njegova obitelj bila je dobrostojeća, naime, majčin ujak Frane Šimeta bio je općinski načelnik pa ne čudi da je Pave, s interesom za kulturu i politiku bio prepoznat kao veleposjednik, trgovac, kulturni djelatnik i politički angažirana osoba. Dva puta se ženio, u drugom braku je imao djecu, njih troje od kojih je jedna, Marija, nažalost ubrzo preminula.”
Kustosica Muzeja Iva Prolić nastavlja o obiteljskoj djelatnosti Ergovaca i Kaštelana općenito: “Kolegica je već spomenula obitelj, a imali su mnogo posjeda i većinom se bavili vinogradarstvom i ponešto maslinarstvom. Po završetku splitske realke, Pave se pridružuje roditeljima pa je već 1891. sudjelovao na Gospodarsko šumarskoj izložbi u Zagrebu sa svojim boćarskim proizvodima i vinom. Te izložbe su za nas nosile značaj za vrijeme Austro-Ugarske vladavine pošto Hrvatska nije bila ujedinena zemlja. Obitelj Ergovac ustupila nam je tako diplomu zavoda za vino koju je Pave dobio, uz kolajnu za voćarske proizvode i medalju za sudjelovanje na izložbi.
Peronospora, svjetski rat i hrvatska modernizacija
Kroz praćenje i katalogiziranje Pavine ostavštine dolazi se do šire slike političkih i društvenih prilika u Donjim Kaštelima na prijelazu stoljeća. Na kraju 19. stoljeća ispreplelo se mnogo velikih događanja. Peronospora je pokorila Europske vinograde što je pogodovalo lokalnim vinogradarima, vladala je politička podjela - narodnjaci koji traže ujedininjenje i autonomaši koji žele status quo. 1865. narodnjaci osvajaju općinu Donja Kaštela, dok traje hrvatska modernizacija. Otvaraju se čitaonice i glazbena društva, hrvatski jezik počinje biti službeni jezik u školama, a Frane Šimeta, Pavin ujak, je načelnik Donjih Kaštela. Obnavljaju se luke, uvodi ulična rasvjeta, otvaraju općinske štedionice pošto su banke radile na štetu težaka.
Dolazak peronsopore u Dalmacije, a kasnije i Prvog i Drugog svjetskog rata dodatno otežavaju stvari pa je Pave pred kraj života primoran odustati od poljoprivrede. Pave se za života angažirao u svim aspektima durštva. Pridružuje se Društvu Bihać kojeg je osnovao don Frane Bulić, a uz ostale Kaštelane na također značajnim funkcijama provodi razna istraživanja na području Kaštela, te vodi zapisnike što je rezultiralo bogatim arhivom kojeg je obitelj Ergovac ustupila.
Politika kao sredstvo za bolje uvjete življenja
Žustro se zalagao da se škola izgradi u Kaštel Novom, što mu je uspjelo, a kasnije je bio i predsjednik mjesnog školskog vijeća kako bi dodatno pridonio društvu. Politički afirmiran kao narodnjak, imao je i odličnu suradnju s pravašima u Kaštelima i šire, pa imamo i pismo koje je primio od dr. Ante Trumbića povodom odabira izaslanika za prisustvovanje konferenciji u Splitu. Kontinuiranim radom na arheološkim istraživanjima, sudjelovanjem u raznim društvima, Pave i ostali mještani su bili vođeni željom da poboljšaju život u Kaštelima, a politiku koriste kao sredstvo koje će im u tom cilju pomoći.
Mnoga politička previranja i zabrane vođene podjelama rezultirale su kreativnim načinima da se zaobiđu zabrane. U isto vrijeme, Pave je vrlo aktivan i arheološki pa su nam njegovi dnevnici ponovno pružili vrijedna saznanja nakon što je izvršen otkup parcele južno od crkve Sv. Marte od strane Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, i nastavljeno istraživanje. Pave Ergovac je umro 1950. godine, ali nasljedstvo koje je ostavio radom, arhivom i promišljanjima je od velike važnosti, a bivša osmoljetka, danas gimnazijski smjer Srednje škole “Braća Radić”, nastavlja služiti novim generacijama, a Pavini dnevnici i istraživanja dio su slagalice naše nedavne povijesti.
