Za školsku generaciju 1986 sinoć je u Starom Dvoru bila posebna večer, puna smijeha i prisjećanja na srednjoškolske dane i putovanja u Trogir i Seget gdje su pohađali srednju školu. Razrede su sačinjavali ekonomisti i električari, ugostitelji i metalno-prerađivački, a sinoć su se okupili ekonomisti i električari. S nama su podijelili i par zanimljivosti iz "jednostavnijih" vremena.
Za okruglih 40 godina okupilo se dvadeset i dvoje školskih kolega i kolegica smjera ekonomije, te 13 električara, a večeri je prisustvovao i jedan od nastavnika, Duško Geić. Ostali smjerovi su bili ugostiteljstvo te 'metalci' ali oni se ovog puta nisu okupili u dovoljnom broju.
Katarina Beretin s nama je podijelila par riječi i besida o školskim danima kojih se rado prisjeća:
- Jako mi je drago što nas se od 29 uspjelo skupiti čak 22. Nažalost, dvoje kolega više nije s nama, a to su Vinka Žaja i Robert Mihovilović. Razred nam se sastojao od dvaju smjerova pošto nije bilo dovoljno električara da se oformi zaseban razred, pa smo dijelili učionice i škole. Većina nas i danas živi u Kaštelima i okolici, što nam je omogućilo okupljanje u ovolikom broju - kazala je.
- Drago mi je što smo se okupili jer ovdje ćemo se na trenutak ponovno osjećati kao tinejdžeri bez mobitela, bez kompjutera, i koji su živili život. Išlo se autobusom do radionica u Trogiru i učionica u Segetu Donje. Smijalo se i zabavljalo, a znali smo činit i dišpete, ali o tome će moj školski kolega - dodala je.
Tomislav Milat nastavlja, prisjetivši se sa osmijehom anegdote na koju se Katarina referirala:
- E, a nekad smo išli i autom pa završili neslavno na povratku iz škole. Tek sam položio ali nisam još imao vozačku, a dogodio nam se mali sudar pa je to ispalo dosta nezgodno.
Dani nikad nisu bili dosadni, uvijek je bilo nešto. To sad možemo reći jer je prošlo dovoljno vremena, a i dio nastavnika je nažalost preminuo - u kantunu razreda imali smo pregrade gdje su stale pisaće mašine i stare stvari. Iza njih se mogla pronaći koja boca alkohola, prošeka, pa smo se znali počastiti za rođendan i slično. Naš razrednik je to znao ali nam je gledao kroz prste.
Na što Beretin nadodaje: - Znali smo se snaći. Bilo je tu i pjesme, pjevanja, ali i hrana se nosila često. Srdele, artičoke, svatko bi donosio nešto. Mi Kaštelanke smo se brinule da uz pismu uvik bude i spize. Baš nam je bilo lipo, i drago mi je da je tako i večeras. Neka se opet okupimo za 50. godišnjicu mature - zaključila je.
Foto: Andrej Valentić
