U okviru Izložbe I mi smo (TO) imali… Muzeja grada Kaštela, autorice Sanje Acalija, postavljenoj u Villi Niki u održana je radionica izrade kaštelanskih makaruni na vreteno. Ugostili su kaštelanske srednjoškolce koji su pomagali u pripremi s ciljem oživljavanja osobnih uspomena i kolektivnog sjećanja što je cilj same izložb. Naime, izložbeni ciklus usmjeren je na oživljavanje predmeta iz svakodnevice – jednostavnih, ali značajnih artefakata koji se rijetko nalaze u muzejskim postavima i memoriji a imaju važnu ulogu u oblikovanju osobnih uspomena i kolektivnog sjećanja.
- Naš interes i nakana bili su prizvati osjećaje – mirise, zvukove, predmete i rituale koji su obilježavali svakodnevicu nekih prošlih vremena. Na pokladni utorak, 17. veljače organizirali smo radionicu izrade kaštelanskih makaruna „na vreteno“. Ugostili smo učenike Srednje škole Braća Radić kako bi zajedno sa profesoricama (Prlić, Šuško i Rapanić) umijesili tijesto te izradili i skuhali ukusno jelo karakteristično za taj dan - naveli su iz Muzeja grada Kaštela.
Poklade su diljem Hrvatske vrijeme veselja, prerušavanja i simboličnog opraštanja od svega lošeg prije početka Korizme. Središnji dan je Pokladni utorak, kada se spaljuje krnje – lutka koja „preuzima krivnju” za sve nedaće protekle godine. Uz buku, šalu, pjesmu i obilje hrane, taj dan označava vrhunac pokladnog razdoblja.
Kaštelanski makaruni na vreteno
U Kaštela su poklade nezamislive bez makaruna na vreteno sa šugom od junećeg mesa. Iako se slična jela pripremaju duž obale, upravo su kaštelanski makaruni postali najpoznatiji i prepoznatljivi simbol ovog kraja.Posebnost ovog jela krije se u načinu izrade tjestenine. Naše su domaćice pokazale iznimnu snalažljivost koristeći vreteno – drveni štapić, zašiljen na oba kraja, koji je inače služio za ručno predenje vune. Tijesto se ručno namatalo oko vretena, čime su nastajali karakteristični, šupljikavi makaruni posebne teksture.
Prema pričanju starijih, makaruni su iznimno ukusni i zasitni, a njihova vrijednost nije samo u okusu nego i u tradiciji koja se prenosi generacijama. Srećom, sačuvan je recept koji potječe s početka 20. stoljeća, pa i danas možemo pripremiti ovo autentično jelo, navode iz Muzeja.
Recept
Za makarone na vreteno domaćica treba 1 kilogram finog bijelog brašna, na stol prosijanog da izgleda ko vulkan u obliku brijega. Izdubit ćemo jamicu i iskrenit 3-4 svježa jaja, šaku soli (ni previše, ni premalo). S mlakom vodom umijesi tijesto zato što mora biti tvrdo. Treba ga mijesiti i izvaljat lazanjurom sve dok ne postane glatko i da se ne lijepi. Staviti u mokru krpu (kanavacu) da se odmori. Kida se na manje komade jednom malom spravicom koja izgleda kao ručni cirkularić a naziva se rodela. Razvalja tanko, tanko...
Tijesto se reže se u trake široke tri- četiri centimetra koje se zatim režu ukoso. Dobivene četvrtine savijaju se oko vretena, tankog drvenog štapića. Makarune se stavi na dasku da se prosuše. Kuhaju se u slanoj vodi i procijeđene poliva već pripremljenim toćem od goveđeg mesa.
Foto: facebook (Muzej grada Kaštela)
