KAŠTELA OD PRAPOVIJESTI DO SREDNJEG VIJEKA Lokalitet Putalj na južnim padinama Kozjaka naseljen je od prapovijesti, a dolaskom Hrvata u 7. st. ovaj prostor postaje territorium regale tj. zemlja hrvatskih vladara.
Crkvu sv. Jurja podigao je knez Mislav u 1. pol. 9. st. (839.) i obdario ju je posjedima u Lažanama i Tugarima u Poljicama. Mislavova isprava nije sačuvana, a za nju znamo iz Trpimirove darovnice izdane 4. ožujka 852. u Bijaćima. Trpimir poklanja crkvu sv. Jurja zajedno sa svim posjedima te crkve splitskom nadbiskupu Petru kao protuuslugu što mu je ovaj posudio srebro za izradu crkvenog posuđa. To je bio najvažniji posjed splitskog nadbiskupa. Granice tog posjeda crkve označene su i u Zvonimirovoj ispravi iz 1075. To je zanijekao ninski biskup Aldefred tvrdeći kako to nije posjed splitske crkve nego joj je samo dan na privremeno uživanje. Tako nastaje spor kojeg 892. Muncimir (892.-910.), "po milosti božjoj vladar Hrvata", rješava u korist splitske crkve (ispred sv. Marte u Bijaćima).
Crkva iz 9. st. nije sačuvana, ne zna joj se oblik, porušena je početkom 17. st., a kasniji je oblik dobila 1927. Apsida iz kasnog srednjeg vijeka (obnovljena) je pravokutna oblika s krovom na dvije vode. Ispred crkve su otkriveni grobovi koje Karaman datira od 11. st. pa do kasnog srednjeg vijeka (12.-15. st.). Orijentirani su istok-zapad, a sazidani su od kamenih ploča s poklopnicama. Etažni grobovi su bili u tri sloja.
Na pročelju je uzidano 10 fragmenata pleterom ukrašenog namještaja stare crkve sv. Jurja. Ulomci su od mramora, vjerojatno donesenog iz ruševina Salone i dijelovi su oltarne pregrade, septuma. Pleterna plastika sv. Jurja je specifična pojava. Samo pojedini primjerci su slični onima iz Splita i Biskupije-Crkvine, te više pokazuju odlike Istre, Venecije, Akvileje. Stoga Tonči Burić veže ovu skulpturu za Istru i sjevernu Italiju, a kronološki je smješta u 1. pol. 9. st. što se podudara sa dokumentima. On misli kako su je izradili talijanski majstori, najvjerojatnije iz Aquileje.
Burić je u nekoliko kampanja (1988., 1991.-1995.) potpuno istražio crkvu i groblje oko nje. Prema njemu rušenje starokršćanskog kompleksa na Putalju u avarsko-slavenskim provalama tijekom 1. pol. 7. st. označava kraj kasne antike na tom lokalitetu. Najranija stoljeća srednjeg vijeka, 7. i 8. st., nisu ostavila arheoloških tragova, a početku 9. st. pripada osam starohrvatskih grobova. U to doba obnavlja se crkva u kasnoantičkim gabaritima, a to potvrđuju darovnica kneza Trpimira (4. ožujka 852.) i ostaci kamenog crkvenog namještaja. Burić smatra kako je crkvu dao obnoviti Trpimirov otac, knez Mislav.
Krajem 11. i početkom 12. st. oko crkve se počinje formirati novo groblje. Istraženo je ukupno 278 grobova (zajedno s onima koje je istražio Bulić 1926., te uzevši u obzir neistraženi prostor, može se pretpostaviti kako je bilo oko 400 grobova). Stariji, donji sloj grobova (80 grobova) datiran je u 12. i 13. st., a mlađi u 14. i 15. st.
