Usporedili smo prihode po stanovniku gradova i općina u Županiji
Grad Kaštela imao je proračunske prihode 2024. godine malo iznad 35 milijuna eura. Na 39.612 stanovnika, koliko službeno imaju, to je prihod od 889 eura po stanovniku, čime je u donjem dijelu lokalnih proračuna u Republici Hrvatskoj. Na državnoj razini to je svakako zanimljivo, jer postoji dosta očit disbalans proračunskih prihoda jedinica lokalne samouprave na sjeveru i na obali, zbog turizma su obalna mjesta obično pri vrhu. I u samoj Županiji Kaštela su u donjem dijelu poretka, na 45. od 55 lokalnih uprava. Od relativno većih gradskih središta iza Kaštela su tek Imotski (iako je njihovih 9.000 stanovnika ipak teško nazvati većim mjestom) te Sinj.
U ovom tekstu se nećemo baviti samom strukturom prihoda i razlozima zašto su Kaštela tu gdje jesu, o tome ćemo naknadno, kad dobijemo potrebne podatke od gradske administracije. Zbog konteksta tek navedimo kako je osnovni proračunski prihod porez na dohodak, kako je to u svim općinama i gradovima te da se Kaštela tu posebno ne ističu, osnova stopa je 20 posto, kolika je u preko 90 posto jedinica lokalne samouprave u državi.
Drugi grad u županiji s drugim najvećim proračunskim prihodom
Za ovaj tekst samo ćemo se pozabaviti komparacijom, prije svega na županijskoj razini. Za početak, treba kazati kako Kaštela u apsolutnim brojkama imaju drugi najveći proračunski prihod, nakon splitskog. No, to je krajnje očekivano, jer se radi i o uvjerljivo drugopozicioniranom naselju po broju stanovnika, recimo treći Solin ima gotovo 13 tisuća ljudi manje u svojim granicama.
Prihodi po stanovniku za 2024. godinu (Izvor: RH Ministarstvo financija)
Prihod po glavi stanovnika Kaštela smješta u posljednjih 20 percentila, odnosno preko 80 posto lokalnih samouprava ima veće iznose u ovoj kategoriji. Zapravo, Kaštela su grad na obali s najmanjim iznosom, svi obalni gradovi su s većim, dapače, samo općina Dugi Rat od naselja uz more ima manji prihod po glavi stanovnika. Neke zakonitosti na razini županije definitivno postoje.
Turizam onaj koji generira veće proračunske prihode
No, najprije se iz ikakve analize mora izuzeti prvo mjesto po iznosu, Zadvarje, koje je 2024. ostvarilo pomalo nestvarnih 3.382 eura po glavi. Radi se o općini s 287 stanovnika, gdje svaki infrastrukturni projekt ako je povukao novce bilo od države bilo od EU radikalno mijenja strukturu proračuna. A od druge do sedme pozicije su smještene općine i gradovi na otocima, redom Milna, Bol, Sutivan, Vis, Hvar i Sućuraj. A da ne bude zabune i da bez velike analize se da zaključiti kako je turizam ono što generira proračunske prihode, potvrđuju i Baška Voda i Gradac na osmom i devetom mjestu. Tek na desetoj poziciji je Dugopolje, prvi grad kojem turizam nije glavni izvor prihoda. Oni zahvaljujući poslovnoj zoni ubiru poveće komunalne naknade. Da pokažemo redove veličina: Milna ostvaruje 3.169 eura po stanovniku, Dugopolje 1.835 eura, dakle oko tisuću eura više od Kaštela.
Možda je dobro povući i usporedbu s jedinim većim županijskim naseljem, Splitom, koji ostvaruje 1.180 eura proračunskih prihoda po stanovniku. No, tu postoji jedna mala kvaka: Split ima nešto veće poreze na prihode, čime i ostvaruje veću zaradu.
Nitko ne voli poreze
Toliko za ovaj tekst, koji je namijenjen da bude samo usporedba. U sljedećim ćemo više o strukturi prihoda, kao i benefitima koji dolaze na rashodovnoj strani. Treba samo jednu stvar napomenuti: prihodna zarada nije nešto gdje jedinice lokalne samouprave imaju neku širinu. Radi se najčešće ponajviše o broju zaposlenih i visini njihovih plaća, a to je na lokalnoj razini uvijek jedna socijalna vaga. Otkako je država pilatovski oprala ruke i ovaj porez u potpunosti spustila na lokalnu razinu, gradovi i općine žongliraju s opterećenjem na stanovništvo i prihodima proračuna. Plastično kazano, Kaštela sutra mogu osnovnu poreznu stopu dignuti na 25 posto i ostvariti ozbiljno povećanje prihoda, radi se o neelastičnom porezu, neće ljudi manje raditi ako ga se podigne. Ali bi to izazvalo negodovanje pučanstva, živimo u krajevima gdje ljudi jednostavno ne vole poreze, čak i kad su komunalni. Uostalom, država je zbog toga i odustala od pune kontrole nad tim porezom, teret građanske srdžbe prebacili su na lokalne političare.
