Dio ulice Biskupa Frane Franića u Kaštel Kambelovcu je još jednu godinu za redom primjer božićne bajke. Tisuće lampica, božićnih ukrasa i boja krasi dvorišta, a od kojih se ističu ona obitelji Britvić i Baturina.
Za ovu božićnu idilu zaslužna je obitelj Britvić, točnije otac Ivo, koji je u svom Kambelovcu poznat pod nadimkom Meriko, uz pomoć kćeri Dunje i Karmen, unuke Karle, zeta Jure, ali i susjeda koji si međusobno pomažu kada je riječ o božićnim ukrašavanjima, a od kojih je jedan od najbližih Ivan Baturina.
Metalne jelke, medvjedi, sobovi i dupin samo su neke od figura koje ukrašavaju njihova dvorišta, a neke od njih su izradile spretne ruke Ive i Ivana. Blagdanske atmosfere iz dvorišta ne manjka ni u domu obitelji koji izgleda kao prava božićna razglednica. Bor, lampice, vatra u kaminu i božićni ukrasi pružaju toplinu čim uđete smrznuti od hladnoće.
Kako je cijela ova čarobna božićna priča zapravo počela ispričala nam je Ivina kćer Dunja:
- Sva ljubav prema Božiću, tradiciji i božićnim običajima potječe od same obitelji. Od malih nogu gledala sam baku koja je s ljubavlju radila jaslice kojima se nitko ne smije bližiti. Jedva sam čekala da jednog dana postanem velika i da imam svoje jaslice, da ih mogu sama slagati onako kako me ona naučila. Svu tu ljubav su naravno preuzeli moji roditelji, velika ljubav prema uređenju, boru, jaslicama i svemu ostalom, a to se polako proširilo i na vrt s nekim malim početnim sitnicama koje su iz godine u godinu rasle. Svake godine nadopunjavamo detalje, mijenjamo priču, a vrt je naša mala obiteljska priča koja se svake godine mijenja s novom tematikom, igračkama i suvenirima.
Za ukrašavanje dvorišta i kuće trebalo im je dva do tri tjedna cjelodnevnog rada naglašava Dunja, svi pomažu no tata ipak ima glavnu riječ, a na ostalima je da ispunjavaju želje i slušaju Ivine upute. Što se tiče susjeda obitelji Britvić, entuzijastični su gotovo koliko i oni pa je tako božićni duh polako prešao i na njih.
Božić nije jedini blagdan koji obitelj Britvić slavi ukrašavanjem okućnice i doma. Za Uskrs u dvorište uz manje ukrase postave i veliko uskršnje jaje koje je Ivo sam izradio:
- Imamo uskršnje jaje koje je tata sam izradio. To je trajalo i trajalo, a jaje je od stiropora. Bilo je to kao znanstvena fantastika kako da jaje bude ovalno i da liči na pravo jaje. Cijelu noć nije spavao, a ujutro mi je rekao da je smislio rješenje - elipsu koja se vrtjela, polukrug koji je bio fiksan i koji se vrtio oko kao globus da može rezati stiropor. Na jednoj strani je more, jedrilica, dalmatinski otoci, a s druge strane su naši vinogradi, maslinici i sveti Mihovil - kaže nam Dunja.
Ivo, odnosno bolje poznatiji kao Meriko, objašnjava kako nastaju različite njegove kreacije:
- Izrađujem te stvari uz pomoć prijatelja susjeda Ivana, koji mi pomaže. Ja mu malo skrojim, on mi zavari i dođemo ovako do ideje. On meni nešto predloži, pa ja njemu i tako sve nastane. Ja to volim i hvala Bogu sve znam napraviti. Tako sam i dupina iz dvorišta napravio. Vidio sam ga na televiziji, snimio i izradio. Ovako nađem sebe - govori Ivo dok nam pokazuje makete kamenih dalmatinskih kuća, ribe od drva, ježince i galeba.
Kada krene s izradom novog komada, kaže Ivo, toliko se zanese u radu da zaboravi i na hranu i na piće dok ne završi i dok komad nije gotov, a veliku većinu svojih rukotvorina i podijeli prijateljima, susjedima, poznanicima pa tako danas velik broj ljudi ima zauvijek podsjetnik na njega u svojim domovima.
U kući poviše obitelji Britvić nalazi se obitelj Baturina, a u njoj Ivan koji zajedno s Merikom izrađuje mala božićna čuda od stvari:
- Ja kada sam ovdje doselio, obitelj Britvić je već tada to počela raditi. Kako su oni počeli ponijelo je i nas da budemo svi u jednoj skupini pa se ovo počelo malo širiti dalje i sada je skoro cijela ulica uključena, a to je pokrenuo naš Ivo, tu su i susjedi Berket. Zajednički mi to jedno drugom pomažemo što možemo, a što ne možemo, onda nađemo neki drugi način i dobro je. - govori nam susjed Ivan čije je dvorište, na radost njegovih unuka, prava mala božićna bajka s lampicama i rođendanskim poklonima u obliku božićnih ukrasa.
Priprema vrta, kaže Ivan, traje otprilike tri do četiri dana ovisno o tome koliko se vremena nađe i koliko vremenske prilike dopuste. Najgore mu je kada se dogodi da svjećice koje je ranije testirao da rade, nakon postavljanja prestanu raditi pa kreće u njihovo skidanje i postavljanje novih.
Uz puno truda, ljubavi i zajedništva, stvorili su pravu blagdansku čaroliju za koju želimo da što duže potraje i nastavi uveseljavati kako njih tako i sve prolaznike. Obje obitelji su primjer da je samo nebo granica kada se spoje vješte ruke i malo kreative.
Foto: Ivana Topić
