NAJBITNIJA JE STALNA KOMUNIKACIJA Ubojstvo Luke Ritza, proboden mladić u Zagrebu zbog sendviča, dvojica mladića u dobi od 18 i 22 godine u Karlovcu izvršili 11 teških krađa i provala, samoubojstva u Mikanovcima...crni niz nasilja među mladima nastavljen je u Rijeci ubojstvom studenta Aleksandra Abramova. Val nasilja nikako da prestane već izgleda samo se sve više intenzivira. Ni Kaštela, nažalost, nisu izuzetak, ni kod nas ne manjka krvavih glava.
Također, sve češće vidimo pijanu i drogiranu djecu, osobito vikendom. Kod današnje djece kao da nema empatije, razumijevanja već samo nagoni i potrebe. Postavlja se pitanje kako to promijeniti, kako otkloniti uzroke, odnosno kako vidjeti što našu djecu tjera na takvo ponašanje. Namjerno kažem tjera jer mislim da je takvo ponašanje njihov glasan krik upomoć i bijeg od svakodnevnice, a da su stvarni problemi ipak malo dublji od primjerice običnog sendviča.
Možda razloge treba tražiti u općem otuđenju ljudi, modernoj tehnologiji komuniciranja (virtualni umjesto osobnog kontakta), nedostatku vremena kod roditelja, društvu, medijima, puštanju da djecu odgajaju tamo neki drugi, u vrtićima, školama i sl.
Kako na odgoj djeteta ne utječu samo roditelji već društvo u cjelini, pokušat ću dati svoje viđenje i viđenje ljudi s brojnih foruma o faktorima koji utječu na odgoj djece.
Roditelji su po meni prvi i najvažniji faktor u odgoju. Djeca u roditeljima vide uzore i kopiraju ih tako da ako želimo promijeniti dijete najprije promijenimo sebe.
Rekao bih da se danas roditeljski angažman u odgoju djeteta najčešće sveo na jedan pasivan edukativno-didaktički segment i na puko bavljenje nekim, po mnogima, najbitnijim aspektima kao što je higijena, prehrana, krov nad glavom, odijevanje. Razgovor i odgojne mjere u smislu pokušaja kontrole djeteta i sankcija debelo su zanemarivani. Za dobar razgovor prvenstveno je važno znati dobro slušati. Za slušanje pak, treba dosta vremena i strpljenja, ali se djeca tada osjećaju važnima i lakše će nam se otvoriti.
Upravo je nedostatak vremena jedan od najčešćih problema. Roditeljsku pažnju ne mogu zamijeniti ni TV ni playstation. Za dijete uvijek trebamo naći vremena. Dajmo im priliku da raspravljaju s nama o životnim temama, čujmo njihova razmišljanja. Ako dobro upoznamo način razmišljanja svog djeteta lakše ćemo mu prilagoditi metode odgoja. Dajmo im priliku i da rade nešto zajedno s nama pa makar izmislili nekakav posao. Tako razvijamo bliskost i osjećaj korisnosti.
Ukoliko dijete pogriješi u kazni treba biti primjeren i dosljedan uz obvezno obrazloženje kažnjavanja. Nikada kazna ne bi trebala ići bez obrazloženja u smislu „zato jer ja tako kažem“. Pod kaznom smatram i mogućnost fizičkog kažnjavanja. Iako se mnoge udruge i razni „dječji telefoni“ možda sa mnom neće složiti, smatram da je ponekad potreban i takav način kažnjavanja, osobito kod manje djece. Naravno, nećemo pretjerivati jer to onda više nije kažnjavanje već zlostavljanje.
S disciplinom i inače ne valja pretjerivati jer, ukoliko pretjeramo, imati ćemo prestrašeno dijete s manjkom samopouzdanja što također nije dobro. Pučki rečeno, ne valja ga ni držati pod staklenim zvonom.
Jedna od češćih roditeljskih pogreški je i pretjerano očekivanje. Razumijem da je jako teško biti racionalan i objektivan u prosuđivanju mogućnosti vlastitog djeteta, ali onda se svakako treba savjetovati sa kompetentnim osobama. Dijete treba živjeti svoj život a ne život kojeg je roditelj htio živjeti, odnosno da roditelj preko djeteta lijeći svoje komplekse i neispunjene snove.
Za informatički pismene roditelje, ukoliko primijete određene probleme ili povučenost, svakako bih preporučio i otvaranje lažnog profila na društvenim mrežama koje dijete koristi (npr. Facebook). Iako je to svojevrsno uhođenje, imat ćemo dobar uvid u razmišljanja i djetetov krug prijatelja.
I još samo jedna napomena za očeve, za u zadnje vrijeme jednu čestu pojavu kod nas: ne vodite dijete u kladionicu! To nije niti malo cool, dajemo im negativan primjer i učimo ih kocki od malena. Radije prošetajte po rivi ili otiđite na misu ako je nedjelja (ako ste vjernik, naravno).
Nastavak sutra…
