Kaštela su 16. grad po broju stanovnika u Hrvatskoj, iza njih su po populaciji recimo Vukovar, Koprinivnica, Čakovec, Dubrovnik i Požega, sve redom županijska središta. No, ovaj grad često je stavljen u zapećak unatoč svojoj veličini.
Zaključio sam to još jednom jutros, kad sam zbog jednog krajnje rutinskog medicinskog razloga trebao otići do Trogira. Nota bene, točno 50. grada po broju stanovnika u državi. Uskoro će pet godina da sam spletom životnih okolnosti se doselio u Kaštela, i možda treba netko tako sa strane da dođe kako bi skrenuo pažnju na ovakve stvari. Jednostavno ne djeluje logično da se treba ići u manji grad u susjedstvu kako bi se nešto medicinski obavilo, bar u javnom zdravstvu, jasno je da u privatnom se ne može regulirati gdje će tko imati ordinacije.
Drugi najveći grad koji nema svoj općinski sud
I nije to pitanje samo medicine, iako je ona ljudima možda i najosjetljivija, džaba sve drugo ako je zdravlje u pitanju. Ali, recimo, Kaštela su drugi najveći grad u državi koji nema svoj općinski sud. Samo je Samobor veći, a da ima istu sudbinu, njihov je problem da su u zagrebačkom prstenu pa eto, prikačeni su sudu u Novom Zagrebu. Kaštela pak slično imaju sa Splitom.
Prečesto se, iz pozicije nekog tko je za učenje o ovom gradu imao tek ovih pet godina, Kaštela doživljavaju tek kao skup od sedam malih mjesta onkraj Splita. Gotovo kao splitska spavaonica, što ne odgovara istini, iako se posljednjih godina zamjećuje trend dolaska ljudi iz Splita zbog jeftinijih nekretnina. Jasno da tu geografija igra ulogu, Kaštela su na 15-20 minuta vožnje (ako na Širini nije neki cirkus) od Splita, gravitacijska snaga drugog grada u državi uvijek će biti jaka, treba se nositi s time. No, za primjer, i gore spomenuti Samobor je u još težoj situaciji, gravitira najvećem i glavnom gradu, melting potu ne samo Hrvatske, pa je svejedno uspio izgraditi svoj poseban identitet i steći reputaciju jednog od najboljih mjesta za život u državi. Iako nemaju općinski sud.
Jesmo li sami krivi?
Uglavnom, kao došljaku mi se teško oteti dojmu da Kaštela mogu više, biti bolje i praktičnije mjesto za život. Od onih najosnovnijih stvari, poput zdravstva, pa nadalje. Kaštela su peti grad u kojem živim, tako da neke poredbe mogu izvlačiti. Teško se oteti dojmu i da smo sami Kaštelani malo ipak krivi za to, ta dualnost grada koji je sedam mjesta ipak uzima danak, ljudi se prečesto više koncentrirani na svoje mjesto, a ne na čitav grad. A iako ne živim niti u Sućurcu niti u Starome, i bolje i logičnije bi mi bilo da tamo mogu obaviti stvari za koje trebam potegnuti do Trogira.
A tek na to kad se nadogradi opća reputacija koje zapravo nema. Gotovo pa s matematičkom sigurnošću mogu kazati da su Solin i Kaštela gradovi koji su najslabije kulturološki pokriveni, obzirom na njihovo kulturno nasljeđe. Radi se o gradovima koji su nositelji početaka civilizacije bili na ovim prostorima, a danas generalno ne koriste ništa od toga. Salona je karikatura onoga što bi mogla biti, a staroslavenski i rimski lokaliteti u Kaštelima generalno su nepoznanica istočno od Širine i zapadno od Resnika. Što onda u nastavku čini nepravdu u turizmu, ekonomiji i svemu drugome bitnome.
Dakle, kao relativno friški stanovnik, smatram da Kaštela mogu više i bolje. I da bi se zapravo svatko trebao malo potruditi da ugradi dio u to unapređenje. Tako mi ovih eto skoro pa pet godina što sam tu.
Foto: Arhiva PGK
