Svečani koncert u povodu iznimnog jubileja – 130. obljetnice Hrvatskog glazbenog društva Biranj iz Kaštel Lukšića održan je ove nedjelje 16. studenog u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću. Pod nazivom „HGD Biranj – Više od glazbe“, Kaštelani i njihovi gosti imali su priliku svjedočiti događaju koji je u svakom smislu nadmašio standarde dosadašnjih produkcija u gradu. Bila je to večer ponosa, emocija i vrhunske glazbe, posveta neprekinutom radu, predanosti i ljubavi koje generacije glazbenika već 130 godina utiskuju u ovo jedinstveno društvo.
Večer je započela filmom koji je publici pružio dojmljiv povijesni presjek od 1895. godine do danas, podsjetivši na put od skromne skupine od petnaest Lukšićana pod dirigentskom palicom učitelja Bartula Rodina do današnjeg orkestra s više od pedeset glazbenika. Kroz desetljeća, Biranj je postao temelj kulturnog identiteta Kaštela – simbol baštine i ponosa.
Društvo je ponosni nositelj brojnih priznanja, poput Povelje Hrvatskog sabora kulture i Nagrade grada Kaštela, a iz njegovih je redova poteklo mnogo renomiranih profesora, skladatelja i orkestralnih glazbenika. Biranj, jednostavno, nadilazi pojam amaterskog društva – on je institucija, tradicija i zajednica.
"Ponosni smo na ovu veliku obljetnicu"
Predsjednik HGD-a Biranj, Milan Vrtlar, obratio se s iskrenim emocijama i ponosom:
- Ponosni smo na ovu veliku obljetnicu. Koncert se dugo priprema i karte su sve rasprodane. Nastupa 55 naših članova, plus solisti: Elvis Stanić, Dražen Bogdanović, Željko Milić, Ksenija Varvodić-Periš, Jurica Karuza i Damir Marušić - dodao je kako je ovakav spektakl rezultat suradnje i potpore te se posebno zahvalio sponzorima, na prvom mjestu Gradu Kaštela te Ministarstvu kulture i medija RH, Zračnoj luci Sveti Jeronim, HEP-u i Marini Kaštela.
Vicko Novak: 63 godine u Birnju
Među onima koji su život posvetili društvu je i dugogodišnji član Vicko Novak, glazbenik čijih je nevjerojatnih 63 godine staža publika nagradila velikim pljeskom.
Vicko je ispričao:
- Trenutno sviram udaraljke, počeo sam kao trubač, poslije toga doboš pa bas gitara. Tu sam 63 godine. Počeli smo s marševima – veselim i posmrtnim – i to smo jedino izvodili, onda je došao dirigent Lukšić, on je nas transformirao i to i danas traje. U Europi smo dosta bili, na natjecanjima. Danas je naglasak na pomlađivanju društva, vidite tu je puno mladih članova, a pokrenuli smo i školu udaraljki jer nas dvojica smo već stari.
Ivan Biliškov: Nagrada za životni doprinos
Poseban trenutak večeri bio je uručivanje nagrade za dugogodišnji aktivan rad u društvu te izniman doprinos u razvoju i promicanju ugleda HGD Biranj – Ivanu Biliškovu.
U emotivnoj izjavi rekao je:
- Dao sam cijeloga sebe 47 godina u ovom društvu, ali ono što mi je osobito drago je to što su mladi ljudi koji su večeras tu na pozornici i dalje nastavili tradiciju Birnja i nastavit će i dalje. Večeras svira moj unuk koji sad ima 13 godina i zove se Ivan Biliškov, tako da Biranj svakako ima budućnost.
Ispričao je i koliko je glazba duboko ukorijenjena u njegovoj obitelji:
- Moja djeca su svo troje svirali u Birnju i razvili se kroz Biranj. Odgoj u našoj obitelji bio je iznimno vezan za glazbu. Evo, moja Ivana je sada u Americi, u Detroit Operi, ali ona i dalje, kad god može, dođe i svira s Birnjem. Petra isto tako, Petra je u Zagrebu, svira timpane u Birnju kad može, dođe. Kažem, sin je prvi solista društva, trubač, večeras smo ga čuli u Children of Sanchez, njegov odlično solo, unuk svira, tako da nastavlja se.
Prisjetio se i mnogih uspješnih nastupa i ostvaraja:
- Svoju ljubav prema glazbi i svoju ljubav prema svemu onome šta radim sam pretočio i u jednu školu Kaštela, u rad s Birnjem. Imali smo brojne uspješne nastupe, natjecanja, koncert u HNK sa maestro Vjekoslavom Šuteom… Došao sam tu kao predsjednik s 38 godina i dao sam neku energiju koju takva mladost nosi. Sada više nemam tu energiju, ali zato imaju neki drugi koji to nasljeđuju. Famosni su, najbolji. Biranj je jedan, jedini i najbolji.
Večer je imala i iznimno važan autorski pečat sadašnjeg dirigenta Denija Pjanića, koji je za ovu obljetnicu napisao dvije skladbe.
Prva, „Podno Birnja“, originalna je skladba posvećena društvu i premijerno je izvedena upravo na ovom koncertu. U njoj Pjanić glazbom vodi publiku od vrhova Kozjaka sve do morskih obala Kaštela. U ovoj skladbi gostovao je istaknuti glazbenik Ivan Božičević.
Druga, „Moja prva ljubav“, Runjićeva je skladba poznata u izvedbi Olivera, a za ovu je priliku dobila novi Pjanićev aranžman. U njoj su se kao posebni gosti pridružili nekadašnji dirigent Birnja Jurica Karuza i dugogodišnja suradnica Ksenija Varvodić Periš.
Pjanić je o večeri rekao:
- Velika čast i veliko zadovoljstvo, ali i odgovornost je, naročito kad je ovako koncert u pitanju. Stvarno je puno rada uloženo, puno stresa, puno dugih, dugih proba, dugih noći, i za aranžmane, i za skladbe, i za sve, tako da smo se potrudili najbolje što smo mogli. Nadam se da je publika uživala. Jeste. Svaki put nakon koncerta srce mi je ogromno, jer ovo su predivni ljudi – mladi i stari i oni između toga. Zbog ovoga se vrijedi gubiti živce i noći.
Publiku je posebno oduševio nastup virtuoza Elvisa Stanića, koji je izveo Piazzollin „Libertango“. Jedan od najnagrađivanijih hrvatskih jazz skladatelja, dobitnik čak 33 Porina, iskreno je priznao koliko ga je izvedba Birnja iznenadila:
- Najveći stadij zbliženosti s glazbom je kad netko svira ono što voli i zato što voli to što radi. Ovo je vrhunski nivo jednog simfonijskog amaterskog orkestra. Ljudi koji ulože ovoliko vremena da to zvuči ovako kako je zvučalo večeras… moram priznat da sam malo iznenađen, nisam očekivao ovakav nivo. Bio mi je nevjerovatan gušt i radost, a posebno radost što vidim toliko mladih ljudi.
Zaključio je emotivno: - Ako mogu reći da mi je nešto ovu tešku godinu zaista uljepšalo, onda je to ova večer.
Još jedan poseban trenutak bio je nastup nekadašnjeg dirigenta Damira Marušića u skladbi „Children of Sanchez“.
- Izuzetno sam ganut što su me pozvali i sjetili me se, da dam svoj doprinos njihovom svečarskom koncertu. Oni zvuče uvijek odlično, fenomenalno. Danas je teško u amaterizmu dobiti tu kompaktnost, ali ova društva, poput Birnja, čuvaju tradiciju. To je zadnja brana glazbenog amaterizma i tradicije.
Dodao je i kako je repertoar „i za profesionalce zahtjevan“, te da je publika mogla vidjeti sav trud koji stoji iza ovakvog uspjeha.
Za kraj službenog dijela orkestar je izveo „Spain“, skladbu iz programa Boje jazza u aranžmanu Denija Pjanića, uz nastupe Dražena Bogdanovića, Željka Milića, Elvisa Stanića i Ivana Božičevića.
Publika je ovacijama izmamila čak dva bisa:
– „Vitturi Marsch“, skladbu koju je povodom obljetnice napisao član Mateo Laptoš
– „Cantaloupe Island“, još jedan vrhunski trenutak jazz repertoara.
Kad se posljednji ton utišao, u dvorani je ostala samo toplina – ona koja se rađa kad generacije zajedno stvaraju nešto veće od sebe. Biranj je sinoć pokazao da njegova snaga nije samo u glazbi, nego u ljudima koji je nose srcem. A takva se priča ne prekida. Ona traje.
Foto: Ivana Topić
