Hrvatska je od subote i fizički bliža Europskoj uniji. Naime, slovensko-hrvatska državna granica postala je, ulaskom Republike Slovenije u punopravno članstvo EU-a, vanjskom granicom Unije na kojoj će se primjenjivati famozni schengenski režim. Dakle, Hrvatska sada i na kopnu fizički graniči s Europskom unijom, zapadno prema Sloveniji i sjeverno prema Mađarskoj. Na pitanje dužnosnika hrvatskog MVP-a kako će se ulazak Slovenije u EU odraziti na primjenu schengenskog standarda na granici dviju susjednih država, slovenski veleposlanik u Zagrebu Peter Andrej Bekeš - doznajemo iz diplomatskih izvora - na jednom je nedavnom zatvorenom sastanku odgovorio: "Schengenski sustav nije uperen protiv susjeda, već je njegov glavni cilj da se kroz pojačan sustav kontrole vanjskih granica Europske unije spriječi ilegalna trgovina ljudima, drogama, oružjem, kao i svi ostali oblici krijumčarenja". Bekeš je u tom razgovoru s hrvatskim diplomatima povukao paralelu sa slovensko-austrijskom granicom koja je bila vrlo prometna prije pristupanja Austrije Uniji, a takvom je ostala i nakon primjene schengenskog sustava u Austriji. Bekeš nadalje upozorava hrvatsku stranu da bi teškoće zbog Schengena mogle eventualno nastupiti na područjima gdje gotovo da i nije bio primjenjivan bilo kakav granični režim, te preporučuje da se stanovništvu na tim područjima objasni kako je nastupajući režim strože granične kontrole samo privremeno rješenje dok Republika Hrvatska ne uđe u Europsku uniju. Ukratko, slovenski je veleposlanik optimist koji vjeruje da schengenski sustav ne znači prijetnju bilateralnim hrvatsko-slovenskim odnosima. Hrvatska i slovenska strana zajednički ocjenjuju da postoji izvrsna suradnja policijskih tijela dviju država koja nikada nije poljuljana zbog, primjerice, zaštićene ekološko-ribolovne zone, granice na moru, nuklearke Krško ili drugih otvorenih pitanja. Iako se u hrvatskoj javnosti uvođenje schengenskog režima doživljava kao prepreka slobodnom komuniciranju sa zapadnim dijelom svijeta (stroža kontrola, usporeni protok, osjećaj "građanstva drugog reda" u odnosu na stanovnike EU-a), ipak se radi o strateški pozitivnu pomaku koji će utjecati na brže uključivanje Hrvatske u strukture EU-a. Zanimanje Bruxellesa za Hrvatsku kao susjednu zemlju Europske unije postaje još izravnije, posebice u području EU-politike upravljanja zajedničkim granicama. Naime, EU planira od 1. siječnja 2005. aktivirati Europsku agenciju za upravljanje zajedničkim granicama.
Na summitu Europskog vijeća u Bruxellesu u prosincu prošle godine zaključeno je da se mjere zaštite vanjskih granica Unije realiziraju ne samo u suradnji s državama kandidatkinjama koje su od 1. svibnja već punopravne članice EU-a nego i sa zemljama zapadnoga Balkana kojima je obećana pomoć u prilagođavanju granične politike EU-standardima. Sve to iz razloga što je Unija zainteresirana da se u državama procesa stabilizacije i pridruživanja (Hrvatska, BiH, SiCG, Makedonija i Albanija) stvori sustav integriranog upravljanja granicama, čime bi se kretanje ljudi i robe moglo kontrolirati i prije nego sve te države dođu na vanjsku granicu EU-a, a s vremenom i u njezino članstvo.
Fizička blizina Schengenu, ocjenjuju hrvatski diplomati, iako na prvi pogled problematična, zapravo će pomoći Hrvatskoj da se u području unutarnjih poslova i pravosuđa brže i efikasnije prilagođava standardima granične politike EU-a. Konkretan primjer spremnosti Europske unije da u tome području pomogne Hrvatskoj je svakako i nedavno zatvoreni "Twinning projekt" (s proračunom od pola milijuna eura) u sklopu programa CARDS pod nazivom "Integrirano upravljanje granicom" u kojemu su sudjelovale granične policije Njemačke, Slovenije i Hrvatske. Hrvatska je već od tog projekta imala koristi u usklađivanju svoga zakonodavstva te u obrazovanju i obuci hrvatske granične policije. Od 1. svibnja, kada smo sa Schengenom suočeni licem u lice, ta se obuka nastavlja, ali sada kao - svakodnevna praksa.
